Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije s brojnim sveštenstvom i sveštenomanštvom služio je juče svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi koja se gradi na Vučjem dolu kod Nikšića, a koja je posvećena Sv. Sveštenomučeniku Atinogenu. Hram, koji će najvjerovatnije naredne godine biti završen i osveštan, podiže se u slavu Crnogoraca i Hercegovaca koji su na Vučjem dolu položili život u slavnoj bici odigranoj 28. jula 1876. godine, kada je pod vođstvom knjaza Nikole I Petrovića izvojevana jedna od najvećih pobjeda nad Turcima u istoriji naroda Crne Gore. Besjedeći, vladika Joanikije je naglasio da su naša i svjetska istorija zabilježile mnoge važne događaje, što nije dovoljno da bi oni ostali u trajnom sjećanju naroda. Vladika je kazao da nije dovoljno da se takvi događaji opišu, pobroje učesnici, svedu rezultati, već da oni uđu i u poeziju. Tada ih, rekao je on, najčešće prihvata i naša vjera čiji sastavni dio postaju, a to se dogodilo s Kosovskim bojem čiji nastavak se odigrao upravo na Vučjem dolu prije 139 godina.
-Vučedolsku bitku, iako nije takvog obima i značenja kao kosovska, doživljavamo kao nastavak kosovske bitke s tom razlikom što smo na Kosovu doživjeli istorijski poraz, ali i veliku moralnu pobjedu. A ta pobjeda pretvorila se i u istorijsku pobjedu na Vučjemu dolu, ne samo tu nego prije toga, i na Grahovcu i na mnogim drugim mjestima, rekao je vladika.
Međutim, istakao je on, Vučji do je po mnogo čemu poseban. Ako je ikad srpski narod Crne Gore i Hercegovine bio zajedno, jedan i nedjeljiv, jedne misli, jednog osjećanja, jedne komande, to je bilo na Vučjem dolu.
-Mladi knjaz Nikola, kao glavnokomandujući u toj bici s naše strane, zablistao je kao i Sv. Petar Cetinjski na Krusima. S istim takvim osjećanjem kao i Sv. Petar, on je vodio Crnogorce i Hercegovce u ovoj bici, u ime Hristovo, u ime božije, moleći se bogu i Sv. Vasiliju Ostroškome. Molio se ne samo gospodar nego i pobožne vojvode, i vojska, i sav narod, da sila božija ukrijepi njihove mišice i da hrabrosti srcima i jednomislije cijeloj vojsci i narodu, besjedio je episkop Joanikije.
Iako po opremljenosti i brojno nadmoćna, turska vojska je savladana na Vučjem dolu gdje je, prema podacima istoričara, izginulo oko četiri hiljade Turaka, a sa crnogorsko-hercegovačke strane svega sedamdesetak vojnika.
-Vučedolska bitka ima takvu vrijednost i takav značaj da je ušla u poeziju, ali isto tako ona je ponos našeg naroda i naše vjere. Postala je sastavni dio naše vjere, zato što nosi duboke hrišćanske vrijednost. Ovdje su zajedno Crnogorci i Hercegovci ispunjavali zapovijest božiju da nema veće žrtve od one „ko život svoj polaže za bližnje svoje“, rekao je vladika.
Nakon svete liturgije, obavljeno je pričešće vjernog naroda, osveštan je i prerezan slavski kolač. Besjedu povodom hramovne slave i 139 godina od Vučedolske bitke održao je književnik Budimir Dubak koji je naglasio da kao što Boj na Kosovu nije završen, niti izgubljen, već se nastavlja, u carstvu nebeskome, tako ni Vučedolska bitka nije bila, niti prošla već pobjedonosno traje na nebu, i u našem živom pamćenju, na zemlji.
-Postoje različite bitke, bojevi i ratovi. Jedni su nesrećni, jer opredjeljuju istoriju i sudbinu naroda, u znaku tragedije. Drugi su blagotvorni i spasonosni, jer donose slobodu i slavu. Vučedolska bitka je srećan događaj, u ne baš srećnoj istoriji Crne Gore. Tu pobjedu je knjaz Nikola nazvao ratnom srećom, ali nema pobjede, niti sreće u ratu, kao ni u miru, bez božije pomoći. Znao je to car junaka, tu lekciju je naučio od svog velikog prethodnika Sv. Petra Cetinjskog, rekao je Dubak između ostalog.
B.Brašnjo
Vaskrsnula Njegoševa vjera
Besjednik Đuro Krivokapić istakao je da je „vučedolska ledina“ ostvarenje sna crnogorskog vladike Rada, koji nije bio ovovremeni već svevremeni čovjek. Petar II Petrović Njegoš je, kazao je Krivokapić, u svojim djelima predvidio šta će se zbiti na brojnim bojištima pa i na Vučjem dolu.
-Krojači nove istorije danas nam govore da se na Vučjem dolu nijesu sudarile vjere, nego samo vojska. S naše strane, imali smo krstaš barjak, a sa turske „lunu“, pa zar to nije obilježje vjere? Na ovom mjestu vaskrsnula je Njegoševa vjera, ovdje mu se narod, kao nikad dotad, probudio, nade su mu ostvarene, ovdje je i on sam vaskrsnuo, istakao je Krivokapić.
Bogat program
Crkveni odbor za izgradnju hrama Sv. Atinogena, kojim predsjedava Miljan Aleksić, inače načelnik Opštine Bileća, kao i svake godine, priredio je prigodan kulturno-umjetnički program u kom su učešće uzeli KUD „Zora“ iz Bileće, muško pjevačko društvo KUD „Piva“ iz Plužina, etno-grupa „Banjanke“, te guslar Đorđije Koprivica.
Ispunjavaju knjaževu želju
S blagoslovom episkopa Joanikija, kamen temeljac za crkvu Sv. Atinogena na Vučjem dolu postavljen je 2008. godine, ali su radovi počeli tri godine kasnije zbog procedura vezanih za dobijanje adekvatnih dozvola za gradnju. Banjsko-rudinski paroh Radenko Koprivica istakao je da će hram u slavu junaka Vučedolske bitke, najvjerovatnije biti završen naredne godine, a njegovo osvećenje planirano je na na praznik Sv. Atinogena.
-Ovdje je i groblje, ali nikada nije postojala crkva, mada su i knjaz Nikola i tadašnji mitropolit imali želju da na Vučjem dolu sagrade svetinju koja će ovom mjestu dati poseban značaj. Njihove zamisli i planove mi danas ostvarujemo, zajednički, narod Crne Gore i Hercegovine, uz pomoć dobrih ljudi. Dogodine, kada budemo proslavljali 140 godina od Vučedolske bitke trebalo bi da osveštamo ovu crkvu, rekao je paroh banjsko-rudinski.
Glavni neimari na crkvi su Bilećani, a predvodi ih majstor Simo Stijačić. Kamen je takođe bilećki, isti onaj kojim je građen saborni hram u tom gradu. Zemljište za crkvu prilog je pokojnog Dušana Papića iz sela Koravlice, a zvono su prije tri godine darivali Branislav Baćović, Miljan Mirković, Neđeljko Komnenić i Crkvena opština Preljina.